Vrlo često građani spominju kako je u Velikoj Gorici nekada bilo rodilište i bolnica, a danas je Velika Gorica jedini od većih gradova u kojem nema bolnice. To je istina, no treba znati da su nekada bili drugačiji modeli financiranja, gubici na jednoj strani su se pokrivali na drugoj, a i to nije bila bolnica u punom smislu te riječi.
Krajem ljeta 1991. u Velikoj Gorici je počela djelovati Ratna bolnica u sklopu Doma zdravlja. To je bilo nužno zbog blizine ratišta. Pružala je primarnu i definitivnu kiruršku i anesteziološku skrb, kao i svu ostalu specijalističku skrb pripadnicima Hrvatske vojske i policije, a po potrebi i civilnom stanovništvu s područja južne obrane grada Zagreba. Liječenje se osnivalo na načelima ratne medicine i ratne kirurgije, uz dobru opskrbljenost lijekovima, krvlju, plazmom i ostalim infuzijskim otopinama. U bolnici je radilo 138 djelatnika. Ratna bolnica imala je četiri odjela – prijemno-trijažni, operacijski, anesteziološko-reanimacijski i bolnički odjel te čak 10 službi. Naime pri bolnici su djelovale rendgenska, transfuzija, psihijatrijsko-konzilijarna, ljekarna, fizikalna medicina i rehabilitacija, stomatološka, higijensko-epidemiološka, tehnička i uslužna služba.
Djelovala je sve do 7. veljače 1992. godine kada je stavljena u stanje mirovanja. Tijekom rada u njoj je ukupno pregledano 6.850 ranjenika i bolesnika. Stacionirano je liječeno 396 bolesnika i ranjenika, ukupno je učinjeno 670 operacijskih zahvata te 256 reanimacija i anestezija. Nakon pružene primarne kirurške i anesteziološko-reanimacijske pomoći u druge ustanove odnosno kliničke centre u Zagrebu upućeno je 120 bolesnika. Visoka stručnost, uz primjerenu dijagnostičku i materijalnu opremljenost, omogućili su uspješno liječenje kirurških i ostalih bolesnika uz minimalne komplikacije i sa svega jednim umrlim bolesnikom.
Grad ne može sam odlučivati o bolnici. Prema hrvatskim zakonima, osnivači bolnica tradicionalno su bili Republika Hrvatska ili jedinice područne (regionalne) samouprave (županije), a ne gradovi. Od 1. siječnja 2024. godine, država je preuzela osnivačka prava nad svim općim i županijskim bolnicama koje su prije bile u nadležnosti županija, iako vlasnička prava ostaju županijama. Ova promjena dodatno centralizira upravljanje bolničkim sustavom. Koliko je to državno upravljanje dobro vidjeli smo početkom godine u bolnici u Čakovcu kad je 10 kirurga dalo ostavku jer je uprava ignorirala njihove zahtjeve.
Izgradnju nove bolnice trebala bi pokrenuti država. No to je financijski jako veliki izazov. Izgradnja nove Nacionalne dječje bolnice u Blatu je procijenjena na 190 milijuna eura, ali ponude koje su došle idu od 211 do 237 milijuna eura. Nakon što se bolnica izgradi potrebno ju je opremiti, ali najveći problem za otvaranje nove bolnice u Hrvatskoj je manjak zdravstvenog osoblja. Na hrvatskom tržištu rada teško bi bilo pronaći kvalitetan i stručan kadar za novu bolnicu.
Razumljiva je želja građana Velike Gorice za vlastitom bolnicom no objektivna analiza pokazuje da je taj zahtjev nerealan zbog administrativnih, financijskih i kadrovskih razloga.
Umjesto fokusiranja na izgradnju bolnice, koja bi bila dugotrajan, skup i neodrživ projekt potrebno je tražiti praktična rješenja koja mogu brže i učinkovitije poboljšati zdravstvenu skrb za građane Velike Gorice i okolnih krajeva.
Blizina Zagreba je istovremeno problem ali i blagodat. U Zagrebu je najveća koncentracija stručnih zdravstvenih djelatnika koji su na raspolaganju i građanima Velike Gorice. Ono što bi tu trebalo promijeniti je pitanje nadležnosti. Klinički bolnički centar Sestara milosrdnica je nadležan za Veliku Goricu, a to je građanima najudaljenija bolnica pa je veliki problem prometna povezanost, ali i parkiranje koje je u krugu od kilometra oko bolnice kritičan problem. Grad bi trebao tražiti nadležne institucije da kod teritorijalne nadležnosti uzmu u obzir pristupačnost te bolnice stanovnicima.
U Velikoj Gorici treba jačati primarnu zdravstvenu zaštitu, uz dodatna ulaganja u Dom zdravlja i nove specijalističke ambulante.
Poboljšati prometnu povezanost s bolnicama u koje najveći broj pacijenata ide na dnevne preglede. Predlažemo pokretanje posebne, besplatne autobusne linije koja bi nekoliko puta dnevno vozila pacijente koji imaju potrebu za pregledom ili terapijom u najbližim bolnicama (prvenstveno KBC Zagreb na lokaciji Rebro te ostale bolnice u tom dijelu grada).
S pomoću javno-privatnog partnerstva omogućiti da se određene zdravstvene usluge mogu obaviti i u privatnim ustanovama na području Grada Velike Gorice.
Neke političke opcije u svojim planovima imaju dnevnu bolnicu za koju je već predviđena i lokacija. U nacionalnom planu razvoja zdravstva u razdoblju od 2021. do 2027. naglašena je potreba za jačanjem uloge dnevnih bolnica pa se nadamo da to nije samo mrtvo slovo na papiru.
Dnevna bolnica nema administrativne i financijske zapreke kao obična bolnica, ali većina navedenih izazova je manjoj mjeri prisutna i za nju. Država bi trebala pomoći, kao i županija, ali sa strane županije tu je dodatni problem - županijske bolnice trebaju pružati zdravstvenu zaštitu za najmanje 70 % stanovništva županije u kojoj se nalaze. Zbog specifičnog oblika Zagrebačke županije dnevna bolnica u Velikoj Gorici ne bi mogla ispuniti taj uvjet - za zadovoljavanje potreba stanovnika županije bilo bi nužno napraviti 3 dnevne bolnice u različitim dijelovima županije.
Za dnevnu bolnicu u Velikoj Gorici je već predviđena lokacija i u tom slučaju bi u gradu bile dvije odvojene lokacije za zdravstvene usluge. Umjesto da se gleda kratkoročno, od izbora do izbora, mi apeliramo na sve one koji odlučuju o tome da razmišljaju dugoročno. Već smo naglasili da postoji potreba za novim prostornim planom, za novom vizijom grada s pametnijem korištenjem prostora. Zašto struka ne bi pronašla pogodniju i pristupačnu lokaciju na kojoj mi se gradio jedan zdravstveni objekt za budućnost? To bi u prvom koraku bila dnevna bolnica, ali bi odmah trebalo graditi i predvidjeti da će se tu smjestiti i novi dom zdravlja. Prostor bi trebalo tako planirati da bude moguća dogradnja, ali samo za objekte zdravstvene namjene. Pa ako se jednog stvore uvjeti i za bolnicu već bi pola posla bilo gotovo.
Izvori: Ratna bolnica Velika Gorica, Nacionalni plan razvoja zdravstva od 2021. do 2027.
