Kandidati na izborima se natječu tko će što obećati, spominju se razni projekti, problemi, često i izvan nadležnosti tijela za koje se kandidiraju. No nitko ne spominje nešto što se može i mora promijeniti - a to je način rada gradske uprave, lokalnih institucija i poduzeća.
GDPR je s veseljem dočekan u većini Gradova pa su sa svojih web stranica maknuli popis djelatnika i kratak opis njihovog posla. Službena web stranica Grada Velike danas navodi samo imena gradonačelnika, zamjenika i pročelnika. Kod zamjenika nisu navedeni nikakvi kontakt podaci.
Često se u medijima i javnim nastupima spominju i razni savjetnici. Na službenoj web stranici nisu navedena imena savjetnika, koje su njihove kvalifikacije i područja odgovornosti.
Javnost bi trebala znati tko radi u Gradu, na kojim radnim mjestima, kakav je opis rada, koje su kvalifikacije potrebne za obavljanje toga posla. Natječaji za ta radna mjesta bi trebali biti otvoreni, s jasnim kriterijima i načinom bodovanja.
Zalažemo za veću profesionalizaciju gradske uprave zapošljavanjem stručnih kadrova koji će prolaziti kroz kontinuirano obrazovanje i biti plaćeni prema učinku. Želimo manji broj ljudi u gradskoj upravi koji će imati veće plaće i biti efikasniji u svome radu.
Potrebno je objavljivati redovita javna izvješća o radu gradske uprave te uvesti mehanizme građanskog nadzora poput javnih tribina i konzultacija.
Javna je tajna da se na vodeća mjesta u gradskim poduzećima i ustanova zapošljavaju politički podobni kadrovi. Kod poduzeća je to najočitije, ali i kod ustanova gdje se ne biraju najkvalitetniji kadrovi već oni koje politika odabere. U nekim ustanovama se ravnateljima produžuje mandat jer izgleda da se na natječaj nije javio nitko podoban? Da li se u tim slučajevima čuva pozicija za nekoga?
Potrebno je točno definirati što se očekuje od kandidata - kakvo obrazovanje, radno iskustvo, specifična znanja, certifikati. Kandidati trebaju posjedovati upravljačke vještine, financijsku pismenost, znati strateško planirati, vode ljude pa je nužna sposobnost jasne komunikacije. Od vodećih ljudi očekuju se visoki moralni standardi i nepristranost u donošenju odluka. To nam se čini najveći problem. Kako očekivati visoke moralne standardne od nekoga tko je odabran u koruptivnom procesu?
Kandidate bi trebalo birati na javnim natječajima s jasno definiranim kriterijima. Neovisno povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka iz relevantnih područja mora dati svoje mišljenje o kandidatima, a nužna je i psihološka procjena te provjera prethodnog radnog iskustva i postignuća.
Kandidati obavezno trebaju prezentirati svoj program i viziju razvoja poduzeća ili ustanove i ti programi moraju biti javno dostupni javnosti. Kandidat treba navesti jasne i mjerljive ciljeve koje planira ostvariti te plan s vremenskim okvirom implementacija predloženih ciljeva.
Na kraju mandata je obavezna evaluacija postignuća prema zadanim ciljevima.
Nedavno je na lokalnim portalima bila vijest o tome kako je nakon razgovora s gradonačelnikom produžen pločnik u ulici Matije Slatinskog. To je klasičan primjer mikromenadžiranja. Nije dužnost gradonačelnika da odobrava izgradnju svakog pločnika u gradu.
Grad bi trebalo voditi kao i svako veliko poduzeće. A kao najveću opasnost u vođenju poduzeća često se spominje mikromenadžiranje. Dojam je da se u gradu ne može napraviti ništa bez gradonačelnika i da sve on mora odobriti.
Mikromenadžment je štetan jer sugerira da nadređeni ne vjeruje svojem timu i ljudima, sumnja u njihovu sposobnost obavljanja posla, tim gubi autonomiju i samopouzdanje, ne donose odluke. Vještine, znanje i talenti ljudi su neiskorišteni. U poduzeću takav odnos prema ljudima dovodi do toga da oni daju otkaz jer "ljudi napuštaju šefove, a ne posao". Sposobni ljudi odlaze, a oni koji su ostali nisu frustrirani zbog toga što je njihovo znanje neiskorišteno jer ga i nemaju puno ili su se pomirili s time da ni o čem ne odlučuju.
Prije zapošljavanja stručnih ljudi na vodeća mjesta treba se riješiti mikromenadžiranja jer to nije okruženje u kojem će ti ljudi moći raditi.
Želimo li u gradskim poduzećima ljude s vizijom koji će im donijeti napredak i u konačnici veće plaće zaposlenicima i korist čitavoj zajednici ili se treba pomiriti sa sudbinom i imati podobne kadrove koji samo "vežu konja gdje im gazda kaže"?
Vjerujemo da u gradskim poduzećima i ustanovama ima jako sposobnih ljudi koji bi mogli iskoristiti svoje znanje, vještine samo da im se to dopusti. Spomenute promjene su nužne da bi se to moglo dogoditi.
