Vlada je donijela nova pravila o cijenama, uz važeću cijenu na cjeniku treba istaknuti i dodatnu cijenu, u narodu poznatiju po imenom sidrena cijena, koja je vrijedila 10. rujna. Trgovci i pružatelji usluga koji imaju web stranicu moraju na njoj objavljivati cjenik u formatu pogodnom za automatsku obradu (CSV ili XML), a stare verzije cjenika moraju biti dostupne 30 dana. Ta obaveza počinje 1. listopada, a 47 dana kasnije počinje primjena izmijenjenog Zakona o zaštiti potrošača kojim se uvodi institut bazne cijene. Oni koji nemaju web stranicu nisu ju obavezni izraditi, ali vjerojatno će dosta poduzetnika ukinuti web stranicu zbog novih pravila. Na društvenim mrežama nema obveze objave cjenika, a čak su na jednom webinaru spomenuli da se ne smiju objavljivati nikakve cijene. Srećom to nije istina jer se u digitalnim oblicima oglašavanja mogu objavljivati cijene, ali uz obavezno navođenje dodatne/sidrene cijene.
Teatar apsurda domaće administracije. Što se želi postići s ovim i hoće li vladajući nakon godine dana činjenicama dokazati učinkovitost ovih mjera? I koja je svrha budući da slobodno tržište ostavlja poduzetnicima mogućnost slobodnog formiranja cijena. Problem je i što je odluka donijeta na brzinu i poduzetnicima je ostavljen vrlo kratki rok za implementaciju.
Slično, samo u puno većem obimu i s puno više problema, bilo je i s Fiskalizacijom 2.0. A što na to kažu naši vrli saborski zastupnici? Nismo ih baš čuli da su digli svoj glas prilikom uvođenja Fiskalizacije 2.0. I sada čuju tek poneki rijetki glasovi protiv ove nove administrativne zavrzlame. Zastupnici obično nisu osjetljivi na ovakve poduzetničke tegobe, prvo jer su poduzetnici u narodu na lošem glasu pa ih ne interesiraju njihove muke, a drugo je to što većina zastupnika nije radila u privatnom sektoru, nisu imali svoj obrt ili tvrtku i nisu se nikada nosili sa svakodnevnim apsurdom domaće administracije.
Njima su u Saboru draža međusobna prepucavanja i vrijeđanja, nepotrebne ideološke rasprave i svađanje oko poslovnika i pravila. Tko će uz te, njima prevažne stvari, misliti o tamo nekim administracijskim stegama prema poduzetnicima?
To je posao oporbenih zastupnika, oni bi možda trebali stati na loptu i baviti se samo važnim temama. Zastupnici iz vladajuće većine su ionako paralizirani, oni ne smiju reći ništa protiv, čak i da Vlada odluči da će u njihovom dvorištu biti odlagalište nuklearnog otpada oni će poslušno dići ruku.
Najjadnija praksa zastupnika iz vladajuće većine je da na aktualnom čitaju već pripremljena pitanja koja i nisu pitanja već poziv ministrima ili predsjedniku Vlade da se pohvale. Slučajno sam prošli tjedan vidio jednog zastupnika iz vladajuće većine kako čita pitanje ministrici koja je imala sprema odgovor. Ali najsmješnije je nakon toga bio komentar tog zastupnika koji je svoj osvrt na odgovor ministrice čitao nespretno s papira, pomalo slovkajući.
Ovakav Sabor nema smisla. U njemu se izglasaju odluke koje su već donesene. Zastupnici iz vladajuće većine dižu ruke po diktatu, a oporbeni zastupnici pokušavaju dići što više prašine kako bi ih birači primijetili i na idućim izborima dali glas kako bi i dalje bili na saborskoj plaći i 'borili se za malog čovjeka'. Ali ne i za malog poduzetnika jer svi poduzetnici su zli i neprijatelji su 'malog čovjeka'.
SDP i Možemo se spremaju maknuti HDZ s vlasti, jedna od stvari koju su najavili je izmjena izbornog zakona. Ali oni su govorili samo o broju birača po izbornim jedinicama, a ne i o tome kako bi stvarno izmijenili izborni zakon koji bi omogućio da se u Sabor biraju zastupnici na način da više ovise o glasovima birača, a manje o tome hoće li ih predsjednik stranke staviti na listu. SDP je dosad dva puta imao mogućnost izmijeniti izborni zakon, ali nisu imali dovoljno hrabrosti za to.
Nisam čuo da spominju smanjenje i ukidanje administrativnih gluposti kako bi olakšali poslovanje. Nisam ni čuo da spominju ukidanje prevelikog broja općina i gradova te ukidanje županija kako bi se uspostavila jeftinija i učinkovitija lokalna uprava.
Problem u državi je i selektivna primjena zakona. Za neke su zakoni maćeha, dok za druge zakona kao i da nema. A i pravosuđe nam je usporeno iako imamo veliki broj sudaca. Prema Eurostatu Hrvatska ima 43,3 suca na 100.000 stanovnika dok je u cijeloj EU prosječan broj sudaca na 100.00 stanovnika 15,7.
Ministar Habijan nakon tragičnih događaja najavljuje strožije zakone. Najavio je i strože kazne za ekocid: doživotni zakon i 50 milijuna eura kazne za tvrtke. Na to se možemo samo kiselo nasmijati kad vidimo kako neki podobni poduzetnici desetljećima zagađuju okoliš i nitko ih ne može zaustaviti. Jesu li za to krivi zakoni? Ili to što za podobne zakoni ne vrijede i ne smije ih se dirati? I onda se neki gradonačelnici hvale kako postrojavaju komunalne službe. To me podsjeća na počasne povijesne postrojbe. Nakon postrojavanja svi odu doma i kao da ničega nije ni bilo.
I ovaj tjedan će sigurno iz Sabora baciti neku novu udicu, neki glupi mamac, a mediji će ga spremno napumpati i preuveličati jer gluposti donose klikove. Neće valjda pisati o važnijim stvarima o kojima se obično raspravlja u kasnim noćnim terminima kada je u sabornici tek nekoliko zastupnika?
Na Twitteru je jedan korisnik predložio da se i za političare primjenjuje sidro. Kad daju izjavu na televiziji ili ako se njihove slike pojavljuju u medijima da ispod piše njegova plaća te plaća koju je imao prije uključivanja u politiku i datum.
